Ne postoje ružne žene, postoje samo slepi muškarci

Zg & prijatelji

Dobro...
Nismo mi baš neki prijatelji, više kolege.
Ma nismo ni kolege, nego, kao... radimo na istom projektu, povremeno. Ili bi trebali, nemam pojma.
Ali ne vidim razloga zašto se toliko ljuti.

Pre par dana, službeno sam boravio u Zagrebu.
Svi su mi termini bili popunjeni. Nisam imao ni sat, dva da se vidim s njom.
Prvi put sam u tom gradu i svi smo se držali na okupu, kao pačići. Da neko ne zaluta.
Nisam se javio ni sms-om.
Eto vidiš... to sam mogao, ali i dalje mislim da nisam ja kriv.
Sada ona kaže da me više ne poznaje.

Ma baš me briga.
Ima na ovom svetu toliko prijatelja, a i oni se bar lako stiču.


Objavio lepensky u 29. kolovoz 2005 19:03:00 | 5 komentara



Nije tako.Nema prijatelja, retki su.To sto se lako stice, lako se i izgubi.
s ovom se recenicom definitivno slazem. nema nista gore od laznih prijateljstava "na mjesec dana".
Hm, mislim da si se ipak mogao javiti (a ako se ne varam pred vrlo malo vremena si nešto sasvim drugo pisao o prijateljima) - ali o onima koji se zaista tako zovu i teško se stiču. E pa takav ti ne bi bio zamjerio. Btw. nisam ni ja puno dalje od ZG. Obično se sjetim ljudi... uuuuuuuu ovdje bi se mogla pisati znanstvena analiza, a ne komentar na post.
i ja bih se uvrijedila, jer čovjek radi obično ono što želi i za to uvijek nađe vremena, sam si pravi prioritete, i uvijek, bez izuzetka, radi ono što je njemu važnije, to je vrlo jednostavna filozofija, ona je skužila da ti je to nešto zbog čeg si bio u zgb. bilo važnije i jasno da se uvrijedila, možda je ona imala drugačiji pogled na vaše prijateljstvo, drugačije ga vrednovala i više očekivala
a meni je više dosta ljudi i tih zamjeranja ko se kome javio, kada, zašto, zašto nije, trebao je, sad sam ljuta, povrijeđena. mili bože, pustite jedni druge da žive. pravi prijatelj će uzet u obzir obrazloženje. onaj iskompleksirani koji uživa u ulozi patnika, neće.

MojBlog

MojBlog


Objavio lepensky u 28. kolovoz 2005 0:18:00 | 2 komentara



hehehe koja romatika:)

CCC


UPS!!!

Objavio lepensky u 27. kolovoz 2005 1:37:00 | 3 komentara



LOL..... Buahahahahahahaha..... :))))))

Komentari

Zakonodavci kažu: Sve što nije zabranjeno, dozvoljeno je.
Tako je u državi, i to nekoj pravnoj.
Postoje slučajevi i kada nešto nije zabranjeno, ali nije poželjno.
Sankcije postoje za ono što nije dozvoljeno, ali kako sankcionisati ono što nije poželjno?
Blog, na primer.
Komentari na blogu.
Ja ih do sada ovde nisam želeo jer mi nisu bili potrebni, tekstovi su bili takvi.
Ranije ih je bilo, s tom razlikom što nikada na svom blogu nisam ulazio u diskusiju komentarima. Ako je nekome bio potreban odgovor, dobio ga je na drugi način.

Komentari ponovo u igri, ovaj put posvećeni onome kome oni smetaju.
I sve je dozvoljeno, ovde se komentari ne brišu.

Objavio lepensky u 25. kolovoz 2005 1:17:00 | 2 komentara



kad ti kazem odjebi onda to i mislim. boli me kurac sta zakonodavci kazu - tebi je zabranjeno
ništa ne razumijem, blog je interaktivna stranica,inače bi čovjek pisao u svoju bilježnicu, iliti notepad, ali ako ovo nije svima namijenjeno, onda bar napiši kome jest s poštovanjem

Operacija

Dužan sam svima objašnjenje zašto me nije bilo ovih dana...
Počeću ponedeljkom i mailom kojeg mi je poslao Gile, jer je to bilo kao kad ujutru čujete bilo koju pesmu, pa vam se posle u glavi vrti ceo dan i jedno je od retkih priznanja koje sam ikada dobio, a verujem da će zanimati i ostale blogere: "Evo baš pročitah e-mail od VBK. Nije hteo da obrise blog. Ne može se čovek u današnje vreme pouzdati ni u prijatelje. Očevidno je tvoja kampanja uspešna. Zašto se bre ne vratiš u politiku? Ili još bolje, osnuj svoju stranku, čim se renaturalizujem ima da glasam za tebe..." Iskreno se nadam da će se Gile u ovu zemlju vrećati samo kao turista, a na blogu ga očekujem što pre.
To sam veče i prekinuo nešto što sam zajedno radio sa Philo, i ona je primetila da nisam ni za kriv Q. Naime, bio sam pod visokom temperaturom. Meni je sve to izgledalo bezazleno no, sutradan tako nije mislio dežurni hirurg. "Sestro, daj mu pidžamu i papuče, ide pod nož." Njenim pogledom, već sam delimično bio oduzet pa bih i otrov primio. Navuko sam na jednu nogu neke froncle od pidžame i pravac Kazablanka (Operacioni blok). Toni je nekakvim tupim žiletom odradio svoj deo posla i ja sam za pola sata već bio spreman za pokolj. Čekao sam svoj red ležeći na nekakvoj donaciji iz Danske (Ljuba Gušat)i razmišljao o janiku koji leži pored mene polumrtav... o čemu li on razmišlja, ako je uopšte u stanju da to čini. Skinuli su mi burmu jer će "doktor možda raditi strujom"?! U sali nekakav čudan miris. Još uvek ga analiziram i ne verujem da je to bilo od dezinfekcionog sredstva, pre će biti da se tu radio o smrti koja je tih dana radila svoj posao. Dok su čekali da anestezija učini svoje, mozak je radio... pokušavao sam da pohvatam detalje sale, lica ljudi oko mene, rutinu kojom ćutke rade. Poslednje čega se sećam bila je meni čudna stvar, vezali su mi ruke?!
Probudilo je me slatko dečje lice crnke, kratke frizure koja je dozivala moje ime. Nije bilo boli koju sam očekivao. Sve što su planiraju da mi ubrizgaju, učinili su to preko male sprave u mojoj levoj ruci i delovalo je. Atmosfera je bila na nivou, jedino su mi nedostajali Chemical Brothers.
Da ne dužim više, već me boli rana... želim samo da se, makar na ovaj način, zahvalim Toniju, Ceci, maloj Goci, Goci Buletovoj, Daci, Olji, Verici, Dudi... ekipi koja zna svoj posao, uvek je nasmejana i lepa. U proseku su sve "maloletnice".
Infekciju su odstranili, a sa njom još nešto: odstranjeni su svi "prijatelji" koji su to bili još na papiru. U posetu mi je, osim supruge, dece i majke, došla jedino Žaklina (donela je i Pelinkovac)
Previjanje imam sutra. Jedva čekam!

Objavio lepensky u 12. kolovoz 2005 20:53:00 | 0 komentara



Zvezda

«Iza svakog čoveka koji sada živi stoji trideset duhova, odnosno za toliko puta ukupan broj umrlih nadmašuje broj živih.
Od osvita vremena približno sto milijardi ljudskih bića hodilo je planetom Zemljom.
Posredi je zanimljiv broj, jer, jednom neobičnom podudarnošću, postoji takođe oko sto milijardi zvezda u našoj lokalnoj Vaseljeni, Mlečnom putu. Za svakog čoveka, dakle, koji je ikad živeo, u ovoj Vaseljeni sija po jedna zvezda.»

Artur Klark, 2001 Odiseja u svemiru


No, ne bih o tome... Zanima me ovo poslednje: «...sija po jedna zvezda.» Da li je to mesto za koje kažu da je «negde sve zapisano»? I da ne može drugačije? Da li je njihovo postojanje sudbinski vezano za nas?
Jer, i one umiru, zar ne?
Moja je umrla.
Umrla je onda kada se krug zatvorio.
Pun krug.
Objavio lepensky u 1. kolovoz 2005 1:20:00 | 0 komentara







Arhiva






Powered by:

AMD

MojBlog Get Firefox!
| pH designs, CSS & Photoshop touch by LogArt |